Foto: FoNet, MUP Srbije

Biću kandidat SPS za predsednika Srbije #Nedosledno

“Sigurno ću se kandidovati ako tada (2017) budem u politici. Bio sam treći na predsedničkim izborima, a SPS mora da ima predsedničkog kandidata. Pad SPS je počeo kad je Milošević naložio da podržimo Šešelja na predsedničkim izborima, a nije dao Mrkonjiću da se kandiduje. Mi Miloševića nismo poslušali, ali su Šešelja naši birači podržali.“

(Nedeljnik, 5. 12. 2013. godine)

Pred kraj 2013. godine, kada se uveliko spekulisalo da li će biti vanrednih parlamentarnih izbora, tadašnji predsednik Vlade Ivica Dačić u velikom intervjuu Nedeljniku priznao je da je protiv izbora, ali da ne može da ih spreči. Rekao je i da će se o budućim funkcijama dogovoriti sa liderom naprednjaka Aleksandrom Vučićem, ali da su njemu veoma važni i predsednički izbori, te da će 2017. sigurno ući u predsedničku trku.

Međutim, od kako su počele licitacije o tome ko će biti kandidat naprednjaka na predstojećim predsedničkim izborima, Dačić je javno nagovarao Vučića da se kandiduje i obećavao mu podršku, boreći se protiv ponovnog kandidovanja Tomislava Nikolića.

Nakon što su naprednjaci zvanično odlučili da Vučić bude njihov kandidat, i glavni odbor socijalista, uz samo jedan glas protiv, podržao je Vučićevu kandidaturu. Dačić je rekao da Vučić ne dobija samo podršku, već je “naš, zajednički kandidat”. Time je definitivno postalo jasno da SPS ne mora da ima svog kandidata, po prvi put od svog osnivanja, zbog čega Dačić dobija ocenu “nedosledno”.

Članica SPS Plamenka Loćarac, koja je jedina glasala protiv, smatra da je stranka, ipak, trebalo da ima svog kandidata. To je krajem prošle godine govorio i počasni predsednik SPS Milutin Mrkonjić, koji smatra da je to “obaveza druge po snazi partije u Srbiji”.

(Danas, 1. 12. 2016)

“Ne vidim razlog zbog kojeg bi SPS menjao svoj identitet zbog trenutne saradnje sa svojim partnerima u vlasti. SPS je starija partija, sa velikim iskustvom, koja je prošla kroz mnoga velika iskušenja i opstala. SPS je, ma ko šta rekao i mislio, politička kičma nove istorije Srbije.”

Ipak, Dačić je na sednici Glavnog odbora stranke rekao da nije želeo da se svrstava uz one koji su protiv Vučića, kao i da je Vučić dobio praktično bezrezervnu podršku po principu “svi za jednog, jedan za sve” zarad stabilnosti Srbije.
(N1, 18. 2. 2017)
“Naša partija može da ima predsedničkog kandidata, ja sam bio spreman da budem predsednički kandidat. Ali zbog stabilnosti, predložili smo da bude Aleksandar Vučić. On je zajednički kandidat. On je i naš kandidat. Nismo ni razmišljali o Tomislavu Nikoliću… Aleksandar Vučić će sigurno pobediti, jer smo ga mi podržali, a mi ne podržavamo gubitnike”, rekao je Dačić.

Isti taj Dačić, koji je na jednom od partijskih kongresa rekao da je pogrešno podržavati lidere drugih stranaka i da politika socijalista nije “zaljubljivanje u druge”, danas se zarad drugog odrekao svoje verovatno najveće političke ambicije – da postane predsednik Srbije.

U ovom melodramskom obrtu niko ne sumnja da se Dačić zaljubio u Vučića, već da ponovo pokušava ono što, iskustvo nas uči, zna najbolje, a to je da nađe način da politički profitira i nađe se na pobedničkoj strani. Bilo kako bilo, SPS prvi put od svog osnivanja neće imati kandidata na predsedničkim izborima.